Boris Lalovic

🔷️ "Mijenjajmo čuvajući ono što još vrijedi" Vaša #Crnogorska_konzervativna_partija 🇲🇪

Protekla proslava dvadesetogodišnjice od obnove nezavisnosti 21. Maja pokazala je pravu erupciju narodne energije. Desetine hiljada građana širom Crne Gore, slavili su sa ponosom, emocijama i osjećajem da je Crna Gora svoja na svome. Ta masa ljudi, taj entuzijazam i ta spontana radost nijesu došli iz partijskih kružoka – već iz naroda. Postojeće suverenističke partije tu ogromnu energiju jednostavno ne uspijevaju kanalizovati. Čak bi se reklo da je na momente potiskuju i guše iz njima znanih razloga. Umjesto da je pretvore u organizovanu snagu i mobilizuju u jasan politički pritisak za jačanje institucionalne suverenosti, crnogorskog bića, reformi i evropskih standarda – one su je uglavnom potrošile na parlamentarno tavorenje, kadrovske kombinatorike i prazne parole. Rezultat? Energija ostaje na trgu i ne prelazi prag Skupštine i institucija. Zato je kristalno jasno: Crnoj Gori treba novi politički pokret. Svjež, van starih struktura, bez balasta prošlosti, koji će tu narodnu energiju usmjeriti i pretvoriti u stvarne promjene – pokret koji će okupiti one koji žele stabilnu, demokratsku, suverenu, crnogorsku i evropsku Crnu Goru. Ovaj 21. Maj bio je jasan signal da narod hoće što postojeći politički subjekti više ne mogu da mu isporuče. Vrijeme je za novo!

Kao što se vidi na slici, nema crnogorske nošnje (ograđujem se, ako je bila u nekom drugom programskom segmentu), dok Balić govori o međusobnom poštovanju i građanskom skladu.

Identitet je posljednja linija odbrane, a ne sporedna tema. Negatori crnogorske nacije to dobro znaju, zato ne napadaju Crnu Goru zbog korupcije, nepotizma ili sporog EU puta (što im samo služi kao pokrivalica). Napadaju je upravo zbog crnogorske istorije, jezika i kulturno-duhovne samobitnosti. Zato se u srpskim tabloidima svakodnevno ponavlja narativ da je „crnogorska nacija izmišljena“, da je Cetinje „odrođeno“ i da je Crna Gora „srpska zemlja“. Naši krugovi kojima identitet nije toliko važan koliko vladavina prava i evropske vrijednosti – nesvjesno olakšavaju taj projekat. Jer ako Crnogorci sami kažu da im je identitet sporedna stvar, onda je negatorima mnogo lakše sprovesti plan da Crne Gore ne bude kao suverene države. Liberalne vrijednosti su dobar adut, ali samo ako ih svi poštuju. Negatorima CG te vrijednosti nijesu prepreka. Oni ih selektivno koriste kad im odgovara, a kad ne odgovara – ignorišu ih. Takođe, često ispadamo naivni kad mislimo da će Brisel ili Vašington „spasiti“ Crnu Goru ako se dovoljno budemo liberalno i evropski ponašali. Istorija pokazuje suprotno: male nacije su preživljavale upravo jakim kulturnim i identitetskim otporom (Irska, Estonija, Litvanija itd.) Realnost je hibridna. Najjača odbrana suvereniteta je kombinacija: čvrst identitetski temelj + jake institucije i evropske vrijednosti. Samo jedno od toga nije dovoljno. Ako ovo ne shvatamo rizikujemo da Crna Gora ostane suverena samo na papiru.

Znaju oni dobro da su crnogorska nacija i Cetinje temeĺji suverene i nezavisne države Crne Gore. Zato im najviše smetaju. S druge strane, ovo treba da bude otrežnjujuće za onaj dio crnogorskih (građanskih) snaga koje stavljaju identitet u drugi plan, pretpostavljajući mu apstraktne univerzalističke vrijednosti koje negatorima CG očito nijesu glavna prepreka zacrtanom projektu, kojim bi CG sveli na geografski pojam unutar svesrpskog nacionalnog okvira.

Saopštenje za medije Crnogorske konzervativne partije pobjeda.me/clanak/ckp-ref…

Jubilarna proslava Dana nezavisnosti pokazala je da kad Crna Gora dobija nema gubitnika – svi dobijamo kao domaćini u svojoj kući, bez obzira kako se politički, kulturno ili vjerski osjećali. Samo su se neslavnim oreolom gubitnika okitili izvanjci po biću ili po svom izboru: Vučić, Raković, M. Lompar i njima slični što im na samu pomisao da CG može i treba biti svoja, kao što je bila 'iljadu godina, pada mrak na oči. Posebno ih je pogodilo što su ovog 21. Maja prisustvovali proslavi i oni za koje su vjerovali i očekivali da im je bliža košulja od potkošulje što ih je dodatno razgoropadilo i izbezumilo. Iznenadilo ih je i duboko zaboljelo što je predsjednik Skupštine CG Andrija Mandić bio na proslavi, što se porodica predsjednice Skupštine Glavnog grada dr Jelene Bojović Borovinić slikala sa svojom državnom crnogorskom zastavom. Ni naknadna obrazloženja da se svečanom činu taktički prisustvovalo u ime "viših ciljeva" nijesu mogla sakriti njihov očaj. Hvala Bogu što je tako, što su se ovog puta kao nikad ranije, na Dan nezavisnosti okupili gotovo svi bez obzira na političko, nacionalno ili vjersko opredjeljenje, pokazavši da je ipak CG vertikala koja okuplja sve njene građane. Stvari će dolaziti na svoje mjesto, i opet kažemo hvala Bogu što je tako, jer je CG dovoljno široka da u toplo majčinsko krilo primi svu svoju đecu, i da se posebno obraduje onima što su bili odlutali kao onaj "izgubljeni sin" iz Evanđelja, koji je nakon što je "došao k sebi" odlučio da se vrati ocu i zamoli ga za oprost. Otac ga je dočekao raširenih ruku, roditeljski zagrlio i priredio veliko slavlje zbog njegovog povratka. "Brat je mio koje vjere bio, kada bratski čini i postupa". Neka jedinstvo u razlikama bude naša snaga, a ne slabost i neka uspravna i gorda vječno stoji naša majka Crna Gora!

Tvoji iskreni Crnogorci te nikad neće zaboraviti. 🇲🇪 Krsto Z. Popović

Čestitka Crnogorske konzervativne partije povodom Dana nezavisnosti Crne Gore 🇲🇪 Poštovani građani Crne Gore, Sa ponosom i dužnim poštovanjem čestitamo vam Dan nezavisnosti Crne Gore – 21. Maj! Na današnji dan 2006. godine crnogorski narod je na demokratskom referendumu donio istorijsku odluku o obnovi državne nezavisnosti i punog suvereniteta. To je bio čin zrelosti, hrabrosti i odgovornosti koji je potvrdio našu nepokolebljivu volju da živimo kao slobodan narod u svojoj nezavisnoj državi. Kao patriotska politička snaga, posebno ističemo važnost očuvanja našeg nacionalnog identiteta, bogate istorije, kulture, tradicije i duhovnog nasljeđa. Vjerujemo da jaka i suverena Crna Gora može opstati i napredovati samo ako poštujemo korijene iz kojih smo nikli – porodicu kao temelj društva, tradiciju, moralne vrijednosti i ljubav prema domovini. Neka ovaj praznik bude prilika za naše jedinstvo u zajedničkoj želji za prosperitetnom, pravnom i modernom državom koja čuva svoje identitetske vrijednosti i suverenitet. Našoj domovini i svim njenim građanima želimo mir, napredak i sigurnu budućnost. Srećan Dan nezavisnosti Crne Gore! 🇲🇪

Dvadeset godina nakon 21. maja 2006. godine, nezavisnost Crne Gore pokazala se kao ispravan i uspješan izbor. Crna Gora je danas međunarodno priznata država sa jasnom evropskom perspektivom. Ipak, moramo otvoreno reći da je jedan od najvažnijih zadataka zanemaren: izgradnja i jačanje crnogorskog nacionalnog, kulturnog i crkvenog identiteta. On je i dalje zanemaren, pocijepan i oslabljen. Na stvaranju zajedničkog osjećaja pripadnosti, utemeljenog u našoj tradiciji, kulturi, jeziku i suverenitetu, nije se dovoljno radilo. Podjele koje nas cijepaju već dvije decenije slabe državu, otežavaju društvenu koheziju i usporavaju pravi napredak. Utemeljen i snažan crnogorski identitet nije prepreka evropskom putu – već njegov preduslov. Samo država koja zna ko je, što brani i kuda ide može uspješno ući u EU, a da ne izgubi sebe. Pred nama je ozbiljan, odgovoran i zajednički rad na prevazilaženju ovih slabosti i izgradnji trajnog nacionalnog konsenzusa i otpornih državnih institucija.

U izjavi da "tako glamurozno i sa radošću proslavlja otcjepljenje od Srbije", Vučić je izrazio suštinski pogled Beograda na Crnu Goru. Ipak će nam mnogo nedostajati, jer glamur bez njega neće biti potpun.

Slavko Perović je neupitno zaslužio najviše državno priznanje za svoju ulogu u obnovi nezavisnosti Crne Gore, antiratnom pokretu i borbi za demokratizaciju i emancipaciju crnogorskog društva. Štaviše, bio je simbol tog vremena. No, licemjerno je što upravo URA (čiji je predsjednik potpisao Temeljni ugovor) sada ističe njegove zasluge – ugovor koji je sam Slavko oštro kritikovao kao veleizdajnički akt. Priznanje svakako da, ali bez političkog marketinga na račun čovjeka koji je uvijek bio dosljedan svojim stavovima.

Ozbiljni izazovi su pred Evropom. Ne samo Putin, Kina ili SAD. Evropa stari i izumire. Upućeni procjenjuju da će joj do 2050. faliti 50 miliona radnika. Kako se taj deficit može nadomjestiti? Ili "uvozom" migranata iz trećih zemalja ili robotizacijom, treće mogućnosti zasada nema. U protivnom propada kompletan penzioni sistem i ekonomska stabilnost. Od rješavanja ovog izazova, što realno predstavlja najveći rizik za viziju EU, zavisi budućnost našeg kontinenta.