rada47
17.2K posts

rada47 retweetledi

@blagojepantelic , је ли истина да патријарх хоће због овога постхумно да искључи мати Иларију из Цркве? 🤣😎🤙
Srpski
rada47 retweetledi
rada47 retweetledi
rada47 retweetledi

ovaj momak sa
belim margaretama 👀
To vam je stanje urnisane Srbije,
zlostavljane, izbezumljene, očajne,
poražene.
#snszlo
TV N1 Beograd@n1srbija
Trenutak kada je petarda bačena među okupljene ispred OŠ "Vladislav Ribnikar"
Belgrade, Republic of Serbia 🇷🇸
rada47 retweetledi
rada47 retweetledi
rada47 retweetledi
rada47 retweetledi
rada47 retweetledi
rada47 retweetledi

bio sam na desetine galerija, muzeja, nikad video da se neki kustos ovako izvanredno dosetio da napravi crossover istorije umetnosti. 79 autoportreta umetnika u 1 sali, kolekcija Hjalmar Gabrielsson koja je njegova ćerka donirala muzeju nakon smrti
primetio sam Keti Kolwitz
bravo
Gothenburg, Sweden 🇸🇪

@BobanKarovic kao deformisana kornjača sa galapagosa koja ima izraslinu iz oklopa.samo je sns mozak, zavistan od kremlja, mogao da pronađe rusa koji će to da napravi. i proglasi umetničkim delom.šteta što vlada veličković nije za života rekao sve što je znao o toj sprdnji povodom spomenika.
rada47 retweetledi

Početkom opsade Sarajeva Arsen Dedić šalje, Kemi i svojim sarajevskim prijateljima, pjesmu Ja se nadam koju je objavio Večernji list. Kemo Monteno pravi muziku za pjesmu koristeći dijelove Arsenove pjesme "Moderato cantabile" i svoje "Sviraj mi o njoj". Alija Hafizović dopunjuje tekst i nastaje vječna pjesma o prijateljstvu, zlom vremena i nadi..
Arsen Dedić i Kemo Monteno
Ja se nadam
Skenderija 2003
rada47 retweetledi
rada47 retweetledi
rada47 retweetledi

@BobanKarovic kaže se predsednikovog sunarodnika, veličine sa doživotnom nacionanom apanažom.
rada47 retweetledi
rada47 retweetledi

Bilećanka se čula do Sarajeva... 1940.
Uoči 1. maja 1940. u logoru Bileća, dok su ljudi bili zatvoreni, izgladnjeli i prebijani, Milan Apih je pisao stihove. Ne da bi pobjegao od stvarnosti, nego da bi je nadjačao. Da pokaže da se duh može uspraviti i tamo gdje tijelo kleca... I "Bilećanka" je tako rođena, iz mraka, ali okrenuta svjetlu. Samo dva mjeseca kasnije, početkom jula, Apih je zajedno s drugom Nacetom Kraljem doveden u sarajevsku bolnicu na pregled. Jedne večeri, naslonjeni na prozor svoje sobe, slušali su vrevu Sarajeva pod sobom. Grad je disao svojim ritmom, dalekim od logorskih zidova. A onda, izdaleka, kao da dolazi niz ulicu, začula se pjesma. Nisu razabirali riječi, ali je napjev bio poznat. Prepoznatljiv, ali nevjerovatan. Kao da im se vraća nešto što su mislili da je ostalo iza žice. Pjesma je na trenutak utihnula, pa se zatim još jače zaorila. Vjetar je donio refren.
Bio je to njihova pjesma slobode... "Bilećanka". Apih i Nace su se nijemo pogledali, nasmijali i zagrlili.
Nisu rekli ni riječ, a obojica su mislila isto:
"Nismo sami. Misli se šire. Riječi putuju. Redovi rastu. Čuje se odjek koraka, slobodi ususret. I zato "Bilećanka" nije samo pjesma."
Kad danas slušamo Apihove stihove, u Predinovoj mekanoj, a prkosnoj izvedbi, čujemo više od melodije.
Čujemo ljude koji su u mraku pravili svjetlo.
Čujemo generaciju koja je znala da sloboda prvo nastaje u glavi, pa tek onda u društvu. Čujemo da 1. maj nije samo praznik, nego podsjetnik da se dostojanstvo ne predaje... Bileća 1940.... Sarajevo 1940.... Mi 2026.... Ostala je ista poruka: "I dok god ima ko da zapjeva, ima i ko da se bori."
Zoran Predin & The Gypsy Swing Band- Bilećanka



















