Sax retweetledi

Zna li današnja mladost Srbije, da je mladost Zagreba 26. maja 1941. odbila biti dio zla, i po cijenu života, rekla NE fašizmu i podjelama...
Na stadionu u Maksimiru, pred okupljenim srednjoškolcima, ustaški stožernik je naredio: "Srbi i Židovi na drugu stranu." Plan je bio jednostavan, javno obilježavanje, sutradan hapšenja, a onda put bez povratka. Ali dogodilo se nešto što današnji revizionisti nikada ne spominju... Mladost Zagreba je odbila sudjelovati u zlu. Za prozvanima su krenuli skojevci. Pa drugi. Pa cijeli razredi. "Ako ideš ti, idemo i mi." To je bio odgovor na fašizam i podjele, ne mit, nego dokumentovana činjenica. Upravo zato se ovaj događaj danas prešućuje. Jer ruši sve konstrukcije onih koji pokušavaju NDH prikazati kao "kompleksno vrijeme", "državotvornu epizodu" ili "nesporazum povijesti". Ova oda hrabrosti i solidarnosti nadjačava današnje raspjevane neofašiste jer su 1941. godine djeca, bez oružja i bez zaštite, pokazala više morala nego ustaški režim koji je vladao strahom... Zato, danas, kada se ponovno pokušava izjednačiti žrtvu i dželata, kada se relativiziraju logori, a zločini pretvaraju u pjesmu, važno je ponavljati: "Maksimir 1941. je dokaz da su i tada bili oni koji nisu šutili pred fašizmom, ni po cijenu života."
Ovaj epski čin ne smijemo prepustiti zaboravu, jer zaborav je uvijek prvi korak revizionizma. A revizionizam je uvijek prvi korak ponavljanja.



























