Nakon stotina dokumenata, članaka i knjiga, te desetina intervjua i razgovora, nisam pronašao nijedan detalj koji bi ukazao da je DPS omogućio ili pomogao ono što se u nauci naziva malignim ruskim uticajem — posebno ne u periodu od kada je Ruska Federacija započela hibridni rat protiv političkog Zapada. Naprotiv!
S druge strane, pregršt je dokaza koji upućuju da je današnja vladajuća struktura omogućila, pomogla i na kraju koristila usluge „menadžmenta destabilizacije“ koje Rusija godinama aktivno praktikuje na Zapadnom Balkanu. To nije ograničeno samo na ono što zvanična Srbija pruža svojim klijentima, već i na direktne aktivnosti — od akademije do obavještajnih službi.
Zato je konstrukcija onih koji su na vlast došli dominantno uz rusku podršku litijama, da je DPS sporazumom sa Jedinstvenom Rusijom uradio štagod, opasna vučićevska teza, zasnovana na starom pravilu: što je laž veća, lakše se u nju povjeruje.
