Eugene Quaternick

Nastavno na ovo gore, kako je netko omastio brk:

Nije tajna da sam donekle simpatizirao Trumpa. I još uvijek, ali sve manje. Ali fascinira me njegova djetinjasta odsutnost svijesti da nešto što kažeš danas utječe na stvari koje će (ti) se događati sutra, za tjedan ili mjesec dana. Evo zašto diplomacija, a ne društvenim mreže:

Vlahović u sridu! 😁🎯

Ovo pišem kao netko tko je u bliskoistočnom neredu čvrsto na strani Izraela, ali i kao zagovornik masovnih deportacija i stroge zabrane davanja državljanstva onima koji nisu izvorni Europljani. Kao mrzitelj komunizma i svakog oblika totalitarizma, želim vidjeti pad režima u Iranu (ali bez instaliranja nesposobnih figura poput bivšeg šaha), no situacija na terenu pokazuje ozbiljne pukotine u zapadnom savezništvu. Osobno smatram da su stratezi u Washingtonu podcijenili otpor kozojeba ili precijenili efekt eliminacije vodstva. Vjerojatno su očekivali burniju reakciju Europe i arapskih zemalja nakon napada na naftnu infrastrukturu koja je, podsjetimo, djelomično u vlasništvu europskih poduzeća, a samim time i fondova,mirovinskih fondova pa i privatnih investitora. To se nije dogodilo, a sada te iste tvrtke vrše pritisak na SAD koji očito nema kapaciteta samostalno pokriti štetu i osigurati stabilnost. (Pričamo o ogromnom teritoriju koji treba braniti od zračnih napada). Ključni razlozi (po meni) zašto su američki saveznici nevoljki uključiti se u ovaj američki rat: Prvo, saveznici nisu konzultirani prije početnih napada SAD-a i Izraela. Ovo stvara osjećaj da se od Europe traži samo ljudstvo i novac, ali ne i mišljenje. Drugo, saveznici ne znaju kakav je izlazni plan u ovom ratu niti koji su jasni dugoročni ciljevi. Bez toga, uplitanje je ogroman rizik. Treće, veliki problem predstavlja Trumpovo konstantno vrijeđanje saveznika otkako se vratio na vlast, kao i njegove prijetnje preuzimanjem Grenlanda i napuštanjem NATO-a. To bitno narušava povjerenje i stabilnost saveza. Četvrto, tu je i Trumpov nedostatak podrške Ukrajini i njegova blaga naklonost prema Putinu (Ili Ruskim resursima), što izravno ugrožava europske sigurnosne interese. Tvrdnja da Europa nije prijatelj Americi je, blago rečeno, nategnuta. Ako Europi nije mjesto uz SAD, tko im je uopće preostao kao saveznik? Ipak, to prijateljstvo je stavljeno na kušnju nizom jednostranih poteza. Prvo, krene se provoditi politika prema Rusiji potpuno neovisno o EU, što je možda njihovo pravo, ali otvara pitanje koliko je to saveznički. Drugo, uvedu se carine saveznicima, što je opet njihovo pravo, ali narušava partnerstvo. Treće, prijeti se aneksijom Grenlanda. Četvrto, napadne se Iran bez ikakvog savjetovanja s NATO savezom. Peto, zatim se NATO "moli" za intervenciju, što je zbunjujuće jer su tamo navodno pobijedili. I šesto, taj se niz samo nastavlja. Europa se ne bi trebala fizički miješati u ovaj sukob. Imamo golemih problema s radikalnim elementima unutar vlastitih granica, ali te probleme smo stvorili sami katastrofalnim migracijskim politikama. Dok ne riješimo pitanje vlastitog identiteta i sigurnosti kroz deportacije, uplitanje u novi bliskoistočni rat bio bi suicidalan potez.

Ovo pišem kao netko tko je u bliskoistočnom neredu čvrsto na strani Izraela, ali i kao zagovornik masovnih deportacija i stroge zabrane davanja državljanstva onima koji nisu izvorni Europljani. Kao mrzitelj komunizma i svakog oblika totalitarizma, želim vidjeti pad režima u Iranu (ali bez instaliranja nesposobnih figura poput bivšeg šaha), no situacija na terenu pokazuje ozbiljne pukotine u zapadnom savezništvu. Osobno smatram da su stratezi u Washingtonu podcijenili otpor kozojeba ili precijenili efekt eliminacije vodstva. Vjerojatno su očekivali burniju reakciju Europe i arapskih zemalja nakon napada na naftnu infrastrukturu koja je, podsjetimo, djelomično u vlasništvu europskih poduzeća, a samim time i fondova,mirovinskih fondova pa i privatnih investitora. To se nije dogodilo, a sada te iste tvrtke vrše pritisak na SAD koji očito nema kapaciteta samostalno pokriti štetu i osigurati stabilnost. (Pričamo o ogromnom teritoriju koji treba braniti od zračnih napada). Ključni razlozi (po meni) zašto su američki saveznici nevoljki uključiti se u ovaj američki rat: Prvo, saveznici nisu konzultirani prije početnih napada SAD-a i Izraela. Ovo stvara osjećaj da se od Europe traži samo ljudstvo i novac, ali ne i mišljenje. Drugo, saveznici ne znaju kakav je izlazni plan u ovom ratu niti koji su jasni dugoročni ciljevi. Bez toga, uplitanje je ogroman rizik. Treće, veliki problem predstavlja Trumpovo konstantno vrijeđanje saveznika otkako se vratio na vlast, kao i njegove prijetnje preuzimanjem Grenlanda i napuštanjem NATO-a. To bitno narušava povjerenje i stabilnost saveza. Četvrto, tu je i Trumpov nedostatak podrške Ukrajini i njegova blaga naklonost prema Putinu (Ili Ruskim resursima), što izravno ugrožava europske sigurnosne interese. Tvrdnja da Europa nije prijatelj Americi je, blago rečeno, nategnuta. Ako Europi nije mjesto uz SAD, tko im je uopće preostao kao saveznik? Ipak, to prijateljstvo je stavljeno na kušnju nizom jednostranih poteza. Prvo, krene se provoditi politika prema Rusiji potpuno neovisno o EU, što je možda njihovo pravo, ali otvara pitanje koliko je to saveznički. Drugo, uvedu se carine saveznicima, što je opet njihovo pravo, ali narušava partnerstvo. Treće, prijeti se aneksijom Grenlanda. Četvrto, napadne se Iran bez ikakvog savjetovanja s NATO savezom. Peto, zatim se NATO "moli" za intervenciju, što je zbunjujuće jer su tamo navodno pobijedili. I šesto, taj se niz samo nastavlja. Europa se ne bi trebala fizički miješati u ovaj sukob. Imamo golemih problema s radikalnim elementima unutar vlastitih granica, ali te probleme smo stvorili sami katastrofalnim migracijskim politikama. Dok ne riješimo pitanje vlastitog identiteta i sigurnosti kroz deportacije, uplitanje u novi bliskoistočni rat bio bi suicidalan potez.