Sabitlenmiş Tweet
Blondie 🇲🇪
26.2K posts
Dobro jutro, samo da kažem da je Eatalian bio top kad se otvorio, u zadnje vrijeme (duži period) hrana im je očaj, plastika je mekša od njihove hrane… Kvalitet uništili, a cijene nabudžili :)
Obrisala suze, ušla u restoran sa vjerovatno najljepšim osmjehom na svijetu ne bi li završila posao do kraja.
(Iz edicije: žena i kad bi duša mogla da vrišti)
Ne znam pitah li vas kad što ste u horoskop?
Blizanac/Strijelac here🫣👋🏼
@exhemicarka Aaa hvala 💜💜💜 bik miruje, miruje, pa kad udari glavom, jer mora vagi balans da napravi 😂
Inače ženski blizanac je 🔥🔥🔥
@izNovogaSada Ima ponekad istine u ovom horoskopu života mi🤣💁🏼♀️
Ti si mi pravi chill😎💜
@exhemicarka Eej pa sad je jasnije girl who loves cars i priliči jednoj blizančici 🫶 strelac-putovanja
Vaga/bik.
Hrana, knjige, muzika 💜
Blondie 🇲🇪 retweetledi
🤔
Kako jedna riječ mijenja istoriju
Zamislite da otvorite udžbenik istorije i u njemu pročitate da je neka država nastala tek juče. Sve prije toga — kao da ne postoji. Nema kraljeva, nema bitaka, nema priznanja, nema identiteta. Samo prazna stranica… pa onda odjednom — država.
Zvuči čudno, zar ne?
A upravo to, pomalo neprimjetno, radimo sami sebi kada 21. maj nazivamo Danom nezavisnosti.
Jer taj naziv nosi jednu tihu, ali snažnu poruku: da je tada sve počelo. Da prije toga nije bilo države, ili barem ne one koja je važna. Međutim, istorija Crne Gore je sve samo ne prazna stranica. Naprotiv — to je priča koja traje vjekovima.
Bila je priznata država mnogo prije modernih referenduma. Imala je svoje vladare, granice, međunarodni položaj. I onda je, spletom istorijskih okolnosti, izgubila svoju samostalnost.
Ali gubitak nije isto što i nestanak.
Zato 2006. godina nije trenutak stvaranja, već trenutak povratka. Kao kada se neko, nakon dugog odsustva, vrati kući. Kuća nije nova — ona je oduvijek bila tu. Samo su vrata ponovo otvorena.
Upravo tu dolazimo do jedne zanimljive, gotovo neprimjetne stvari: moći riječi.
Ako kažemo “nezavisnost”, zvuči kao početak. Ako kažemo “obnova”, zvuči kao nastavak. A razlika između početka i nastavka je — cijela istorija.
Zato ovo nije rasprava o jeziku, već o načinu na koji pričamo sopstvenu priču. Da li je vidimo kao nešto što traje, ili kao nešto što počinje tek onda kada ga mi odlučimo prebrojati?
Jer ponekad je dovoljna samo jedna riječ da promijeni način na koji pamtimo — i način na koji postojimo…
✨🙌
