fakin

Muslim woman describes the afterlife: “Allah will reward men with 72 virgins. But women will be young & beautiful. We will live in gold palaces. Allah will give us silk clothes, diamonds & slaves to serve us for eternity.” Since they believe this sh*t no wonder they're ready to 'self checkout'.

Da li je mit da siromašni/ružni muškarci bolje jebu ili zapravo postoji logika da se više trude jer nemaju šta drugo da ponude?

Can you pause it at the right time??

Zadarska kristalna noć – što se dogodilo i što joj je prethodilo? Zadarska povijesna tabu tema i velika sramota! Pokušao sam realno na temelju činjenica raščlaniti ovaj događaj. Zadarska kristalna noć naziv je za nasilne događaje koji su se odvili 2. svibnja 1991. u Zadru. Taj dan označio je vrhunac napetosti u predratnom razdoblju i doveo do masovnog uništavanja imovine Srba u Zadru. Što se točno dogodilo 2. svibnja 1991.? U poslijepodnevnim satima (počevši otprilike oko 14–17 sati) velika grupa građana – procjene variraju od nekoliko stotina do više tisuća ljudi – krenula je u razaranje, demoliranje i pljačku objekata u vlasništvu etničkih Srba te tvrtki iz Srbije ili s jugoslavenskim predznakom. Najviše su stradali izlozi trgovina, kafića, restorana i drugih poslovnih prostora u centru grada (npr. prvi je bio pogođen čuveni zadarski restoran "Putnik"). Prema različitim izvorima, oštećeno je između 130 i više stotina objekata. Nasilje je uključivalo razbijanje stakala, bacanje kamenja, palice, a ponegdje i vatreno oružje. Mnogi Srbi su u strahu potražili utočište u vojarnama JNA, a tisuće njih napustilo je Zadar u danima i tjednima nakon toga. Sljedećeg dana, 3. svibnja, zadarski Narodni list izašao je s naslovom "Zadarska noć kristala", aludirajući na nacistički Kristallnacht 1938. Iako se zadarski događaj odvijao danju, naziv se ustalio. Što je prethodilo tim događajima? Nasilje nije nastalo iz ničega – prethodile su mu mjeseci rastućih tenzija u zadarskom kraju i cijeloj Hrvatskoj: Od ljeta 1990. srpska pobuna u Kninskoj krajini (barikade i naoružavanje) stvarala je strah i neprijateljstvo. U zaleđu Zadra (Benkovac, Obrovac, Polača) dolazilo je do sve češćih incidenata: blokade cesta, pucnjava, podmetanja eksploziva. Krajem travnja i početkom svibnja 1991. sigurnosna situacija se dramatično pogoršala. 1. svibnja 1991. – masakr u Borovu Selu: pobunjeni Srbi zvjerski su masakrirali 12 hrvatskih policajaca. Vijest je izazvala ogroman šok i bijes diljem Hrvatske. 2. svibnja 1991. ujutro – na brdu iznad Polače (područje pod kontrolom takozvane SAO Krajine) ubijen je 23-godišnji hrvatski policajac Franko Lisica iz Bibinja (pripadnik specijalne jedinice "Poskoci"). Prema službenim izvješćima MUP-a, ubijen je snajperskim ili bliskim rafalom pobunjenih Srba. Ubojstvo Franka Lisice (prva žrtva Domovinskog rata u Dalmaciji) i masakr u Borovu Selu bili su neposredni okidači. Grupa mladića iz Bibinja krenula je u prosvjed prema Zadru, gdje im se pridružuju i Zadrani. Unatoč pozivima lokalnih vlasti i policije na mir (organizirana je i mirna prosvjedna povorka), situacija je izmakla kontroli. Prema većini hrvatskih povjesničara (npr. temeljita analiza Darjana Godića iz 2022. na arhivima MUP-a i JNA) nasilje nije bilo organizirano od strane HDZ-a, policije ili vlasti – bilo je to spontano nasilje "rulje" u trenutku krajnje napetosti i straha. Policija je bila nemoćna ili prespora da ga zaustavi. U srpskom narativu događaj se često prikazuje kao organizirani pogrom i početak etničkog čišćenja. U Hrvatskoj se uglavnom prešućuje ili minimalizira. Događaj je ostao jedan od najkontroverznijih incidenata iz predratnog razdoblja – simbol mržnje i straha s obje strane. Ne ponovilo se više nikad nikome!