Brate mili, je nemam više sigurnosni ventil na loše vesti, sve me duboko uznemirava. I ‘ajde što me uznemirava ono što se dešava u našoj državi, društvu, nego mene bukvalno svaka loša vest uznemirava, od nekog anonimusa do globalnih dešavanja. Sve preskačem.
@pripravna@jos5_minuta Imbecili.
Pre dva meseca kao neočitano a mi šaljemo stanje.
Pa onda račun na mejl kao dug za taj korigovani, a na sajtu stoji kako treba, da je plaćen.
Stigao račun za struju u tri koverte:
1. račun za februar - korigovan, račun za februar - storno, račun za mart - korigovan, račun za mart - storno
2. račun za mart - fiksni deo računa
3. račun za april - u stvari obračun za prethodna tri meseca.
Nauka bokte. Idioti.
“Trener priča” sa TikTok-a kad progovori poželim da nikad više ništa teže od kašike ne podignem, a treba da deluje motivišuće i nadasve duhovito. 😬 Toliko usiljenosti i bezobrazluka, retko iritantan lik.
Danas sam dobio novac da platim predugovor za stan.
Sada čekam advokata, overu ugovora i banku.
I shvatio sam ovih dana nešto čudno i to da mi je ovo četvrti put u životu da počinjem ispočetka. Samo što čovek u mojim godinama više ne kreće od nule.
Kreće iz minusa.
Sa umorom, ožiljcima, razočaranjima, stvarima koje nije stigao da popravi i ljudima koje nije uspeo da zadrži.
Ali ipak ide dalje. Jer postoji nešto neverovatno važno u tome da makar mali komad sveta bude stvarno tvoj.
Da znaš gde ćeš uveče skuvati pasulj, gde ćeš pustiti muziku dok ležiš u kadi, gde će pas da spava i gde će tišina konačno zvučati kao mir, a ne kao samoća.
Nisam pobedio život. Ali nisam ni odustao od njega.
A u ovim godinama, možda je baš to najveća pobeda.
@Anasezove Verujem…ja gledam na jednu od centralnih ulica i saobraćaj je 24/7
Taj muk je pomalo bio zastrašujuć u skoro dvomilionskom gradu. Posebno je bilo fenomenalno što se priroda obnovila, pa sam počela da viđam neke “anakonde” od insekata koje nikad do tad nisam videla. 😱
@pripravna Ja zivim na periferiji grada, za vreme zatvaranja muva se nije cula , kao da se upravo desila apokalipsa a mi za to ne znamo.. nesto nestvarnije nisam dozivela nikad. Sedeli smo danima u basti oslobodjeni bilo kakvih zvukova koji proizvode ljudi..
Ostaće mi urezana scena za čitav život. U vreme “zatvaranja” u doba korone, jedno veče sam izašla na terasu, na cigaru. Slušalice u ušima, ide ova stvar, napolju mrtvu tišinu prekidaju dva prazna autobusa koja jure bulevarom, za njima ide policija pod rrotacijom, u istom trenutku iznad nadleće helikopter, dok se u daljini vidi reka i rečna policija koja patrolira. Bio je to jedan od čudnijih osećaja. Uz ovu muziku, kao u nekom distopijskom filmu.
Novine 3_The Paper 3 - Minefields youtu.be/qsTpEh3eOEc?si… via @YouTube