Sabitlenmiş Tweet
tarotteta67
143 posts

tarotteta67 retweetledi
tarotteta67 retweetledi

Danas je počela sezona Riba. Ribe su jako nežne, emotivne, osećajne, i možda najintuitivniji znak. Sve što rade - rade po osećaju, slušaju svoje srce i slede svoje snove. Vrlo su keativne i maštovite. Umetničke su duše. Ribe su sanjari, ali su takođe i deluzivne, žive u oblacima i iluzijama. Ovim znakom vlada Neptun (planeta snova, iluzija i duhovnosti. Po tradicionalnom horoskopu je njihiv vladar i jupiter - planeta sreće i ekspanzije) i njihova kuća je 12. kuća po redu. Pošto su Ribe zadnji znak u horoskopu, one imaju pomalo osobine od svih prethodnih znakova. Ovaj znak pripada grupi vodenih znakova, kvalitet je promenljiv, odnosno - sa njima se završava zima. Tako da, u narednom periodu ćemo svi osećati upravo ovaku energiju i vodićemo se intuicijom. 💞✨️

tarotteta67 retweetledi
tarotteta67 retweetledi
tarotteta67 retweetledi
tarotteta67 retweetledi

Za mene je savršena ljubav kada jedno drugom ne ćutimo i od samog starta ukazujemo na greške, mane i sve ono što nas povređuje. Ona koja ne krije ništa. Ni suze, ni radost, ni prošlost. Jer kako bi sa nekim mogao da napreduješ i rasteš ako ne znaš ništa o njemu?
Nisam neko ko oseća bes ili ljubomoru zbog prošlosti partnera jer svi mi prolazimo kroz transformacije i razne životne situacije zahvaljujući bivšim ljubavima i drugim ljudima iz prošlosti. Zato i ne volim kada partneri te stvari skrivaju. Nije sramota praviti greške i jako cenim one koji svoje greške priznaju i rade na tome da budu bolji u sadašnjosti i budućnosti.
Savršena mi je ona ljubav kada i umorni pričamo do ujutru i ne znamo kada smo se uspavali. Ona gde dok gledamo seriju ili film pratimo i tu radnju i otkucaje srca osobe koju volimo. Ona koja se ne stidi da te drži za ruku i voli te zbog toga što jesi, a ne zbog iluzije koju stvara u svojoj glavi. Ona koja ne želi da te manja. Koja će na moje "Vidi Mesec" da se nasmeje, uhvati me za ruku i poljubi. Da iako smo odrasli uđemo u prodavnicu igračaka i zajedno maštamo.
Ali da bih došla da savršene ljubavi moram da naučim da iskontrolišem strah. Nisam željna strasti, željna sam da me neko zagrli i ne pušta, da podetinji zajedno sa mnom. Plaše me prevremeni rastanci kad taman počne da se razvija u lepom smeru i plaši me da ponovo nekome neću biti dovoljna.
Za sad samo maštam i vidim da nisam izgubila taj osećaj za ljubav i romantiku. Prenosim misli na papir dnevnika i osećaje u knjizi koju pišem. Učim da budem strpljiva i strpljivo čekam trenutak kada će me neko prepoznati i prihvatiti onakvu kakva jesam i odlučiti da bez obzira na probleme koje bismo pojedinačno imali, budemo pravi timski igrači.
Ona ljubav koja će da me pusti da iznesem sve svoje misli i dešavanja jer ne želim da me zna polovnično. Želim da bude upućen u svako moje sećanje. Da me zna i sa pet i sa dvadeset pet godina. I da ume da zagrli i tu malu Anu a i mene. To je za mene savršena ljubav. Ne skupi pokloni, izlasci i dokazivanja. Samo neko ko kad te pogleda stane ceo svet.

tarotteta67 retweetledi

Šta je za mene bila slika doma?
Mesto gde ne želim da budem. Zato sam bežala u razne radionice, vukla se na putu od kuće do škole jer znam šta me čeka kući. Majka koja plače, deda koji je maltretira i baba koja ne sme reč da kaže jer ako kaže izađe na veliko.
Kao dete sam stvorila svet mašte, izmišljala priče, pravila od papira, kutija i starih krpa gradove, lutke, kuće. Imala sam igračke, gomilu, ali je mnogo bilo bolje za mene ako nešto kreiram. Nisam dozvolila sebi da ne budem zauzeta. Jer ruke koje stvaraju, mozak koji ne prestaje da radi su mi davali mir.
Radnu naviku su mi stvorili moji jer je moj deda bolesni perfekcionista zbog kog nisam smela da imam manju ocenu od 5, inače bi nastao haos. Sa druge strane sam zahvaljujući tome upisala fakultet i otišla iz rodnog grada. Ali tako se stvaraju i nesigurna i slomljena deca.
Sve nesigurnosti, traume, sećanja, sve je ove godine isplivalo na površinu, nakon što sam se podigla godinu dana od smrti majke, kada sam počela da se vraćam unazad kako bih razumela sebe i kako bi moja nova ja ispravila neke stvari. Videla sam koliko sam nesigurna.
Dugo nisam priznavala da se plašim svađa. Imam potrebu da se izvinjavam jer stalno mislim da sam ja za nešto kriva iako ništa nisam pogrešila. Ne volim svađe i jako se uznemirim. Zato mi je i teško da sa nekim završim na takav način jer me to plaši.
Ne volim ni kad me neko ostavi bez razgovora, da samo ode, kao što je uradio moj otac. Ali kako ne mogu nikog oko sebe da promenim, već samo sebe, shvatila sam da takvi ljudi ni najmanje ne treba da me definišu. Da ako njima nije normalno da rešavaju probleme razgovorom i dogovorom, to je njihova borba koji moraju sami da vode. Bez mene.
Ne želim više da živim u strahu, ne želim više da gutam suze. Želim da budem okružena samo onim ljudima koji će da me puste da cvetam, a ne da večito venem.
Tek kada sam otišla iz kuće sam shvatila koliko tvoja lična soba, sa mirom i tišinom, bez ikakvih svađa i rasprava u kući znači. Tako važi i za prostor u duši, srcu, telu. Ne želim više da budu u toj sobi oni koji mi stvaraju nemir. I želim da napokon neko primeti da pored nežnog osmeha imam ne tužne, već srećne oči. Želim miran dom.

tarotteta67 retweetledi

Pun Mesec u Biku (05.11.) ima jaku simboliku i prolazi kroz nekoliko različitih aspekata. Obuhvata sigurnost, vrednost, telo, materijalno i stabilnost.
Ovo je najmoćniji lunarni trenutak godine i nosi nam energiju završetka, otpuštanja i stabilizacije.
Energija ovog punog Meseca je od unutra ka spolja. Vreme je da od introspekcije krenemo na povezivanje i sa spoljnim svetom, materijalnim.
Dolazi do preispitivanja onoga što imamo i onoga što želimo, koje su njihove prave vrednosti.
Vraća nas osnovama: šta nas smiruje, hrani, dodiruje i šta je to što nam donosi osećaj mira i stabilnosti.
Prestanite da sumnjate u sebe i razumite svoju vrednost. Umesto haosa izaberite da se povežete sa zemljom, da ne letite u nebesa, nego da osetite tlo. Umesto kontrole izaberite prisustvo.
Pun Mesec u Biku u saradnji sa Suncem u Škorpiji prestavlja svetlo koje dodiruje senku. Ono što bi emotivna Škorpija sakrila, Bikov Mesec bi otkrio. Sve što je zakopano duboko iz straha, bola, vezanosti izlazi na površinu. Škorpija traži istinu, regeneraciju, transformaciju, dubinu. Bik traži ljubav, mir, dodir i sigurnost.
Zastanite i razmislite šta je to što uporno pokušavate da zadržite a odavno je vreme da ga pustite.
Ovo je vreme za isceljenje odnosa, bilo da su porodični ili ljubavni. Sve što se do sada ćutalo, izlazi iz nas. Sve vezanosti koje su nas gušile se transformišu u slobodu, a svaka rana postaje moć.
Zemlja i voda spajaju telo i dušu, čulo i intuiciju. Zagrlite nekog, popijte šolju toplog čaja, pomirišite cveće. Povežite se sa prirodom i ljudima. Osetite život.
Otpustite ono što više nije vredno vašeg vremena i truda. Obrišite strahove, nesigurnosti i stare obrasce i pustite da vas svetlost ovog Meseca ispuni.
Osetite kako vam dodiruje um, dušu i telo i kako vas menja.
Pronađite sigurnost i mir u sebi. Otpustite kontrolu. Ne trčite, već verujte.

tarotteta67 retweetledi

Postoje dva puta u Twin Flame odnosu. Jedan je trajna separacija tela a večno ujedinjenje duša, gde postoji mogućnost da se više nikada ne sretnu a opet su pomogli jednom drugom za veliki rast i razvoj i pomažu i dalje tokom celog života. A drugi je da posle više separacija dolazi do trajnog povezivanja i tela i duše (što je mnogo ređi slučaj).
Početak spajanja duša (Dva pehara) - Još se nisu ni dotakli a smeh je bio od uva do uva. Nakon pogleda je usledio zagrljaj koji je bio drugačiji, poseban i poznat. Tišina koja je govorila sve dok su njihova srca bila blizu jedno drugom. Od tog zagrljaja je krenulo prepoznavanje. A od prvog plesa se aktiviralo i sećanje.
Iluzija nekad mora da se sruši (Pet pehara) - Ljubav nije nestala, samo je bol nadjačao. Ogledalo koje sa jedne strane nosi lik ljubavi i odraz bola. Fokus je na totalnoj destrukciji, transformaciji, slomljenosti. Sećanja ne blede jer su urezana. Energija koja razara sve samo da bi iz pepela podigla ono vredno, ono što je zdravo i ima smisla. Vreme je za učenje kroz gubitak i karmička čišćenja. A dve čaše, one su tu kao dokaz da je njihova duša jedno i da postoji nada.
Svetlost koja se vraća (Deset pehara) - Ako se sruši ego, ako je transformacija potpuna, nakon oluje se duše ponovo pronalaze. Više ne tragaju za potvrdom, već za mirom. Ljubav postaje dom, a ne borba. Nema više bola. Samo harmonija, isceljenje i duhovno ujedinjenje.

tarotteta67 retweetledi

Vreme je da skinemo maske. Vreme je da prestanemo da jurimo.
Vratite se sebi. Vratite se svom telu, miru, sigurnosti, dodiru i tišini. Sve što je tvoje će doći.
Otpustite ono što vas sputava, što vas ne hrani. Otpustite ono što nije vaše, iako biste voleli da bude drugačije.
Razrušite iluzije i prihvatite istinu. Na današnji dan najsjajnijeg noćnog neba u ovoj godini.
Napišite deset zahvalnosti na papir, napišite šta otpuštate. Spalite papirić na kome piše ono što vam više nije potrebno i neka od pepela nastane novi život.
Najglavnija stvar koju večeras otpuštam je ljubav koja mi ne pripada, ljubav koja nema nikakvu svrhu, ona koja me boli. I pozivam onu koja ne beži i koja kada te dotakne ima izgled doma.
Ne želim da se bilo kome dokazujem jer sam dovoljna. Dovoljna za ljubav, za sve što volim i što mi je potrebno. A sve što mi pripada, znam da polako stiže.

tarotteta67 retweetledi

Priča kroz karte o karmičkom odnosu.
Đavo: Nisam znala da će opsesija da bude tako jaka. I kad nije bio tu slao je ljude da me prate. Znao je svaki moj korak. Kad bih napisala gde sam i šta radim, unapred je imao odgovre. Nisam više ni bila sigurna koji su me ljudi pratili od trenutka kad bih izašla iz stana. Nije mi verovao ni reč iako mu nisam davala povoda. Njegov um je umislio nemoguće stvari i bio bi besan svaki put kad bi otkrio da ga ništa nisam slagala. Počeo je da me uslovljava i "zabranjuje" jedno po jedno. Svim silama sam se trudila da se iščupam iz tog odnosa.
Devet mačeva: Stvorio mi je dosta nesigurnosti. Plakala bih danonoćno i doživljavala jake napade panike samo zato što sam počela sebe da ubeđujem da negde grešim i da jesam kriva. Maltene ništa nisam spavala i smršala nekoliko kilograma za kratko vreme. Ali moja potencijalna selidba u drugi grad počinje da menja stvari.
Usmerenost: Dolaskom u drugi grad sve više uviđam koliko je taj odnos bio toksičan, bez ljubavi i koliko je pokušavao da me veže za sebe, iako je više od pola godine imao drugu. Moj Anđeo Umerenosti je bio moj kolega koji je bez mog znanja i dozvole odgovorio na njegovu poruku, koja je stigla dok je na mom telefonu igrao igrice. Bila sam na trenutak ljuta na njega jer nije imao moju dozvolu da to uradi, ali kada sam pročitala sve poruke koje je poslao i odgovore koje je dobio, bila sam mu i više nego zahvalna što me je oslobodio.
Prava ljubav oslobađa, ne vezuje. A ja sam tog trenutka dobila još jednu lekciju. Ljubav koja je prava daje slobodu, ne drži te u mestu i ne vuče te unazad. Ona te regeneriše i pored nje cvetaš.

tarotteta67 retweetledi

Tokom razgovora sa jednom od najboljih drugarica mi kaže kako imam sindrom "dobrog deteta" i onda sam posle razgovora sela i razmišljala. Šta je to što nas kreira u tu "dobru decu"?
Tokom odrastanja sam morala da ispunjavam sva očekivanja mog dede. Dobre ocene, uspehe na takmičenjima i sve što mu u datom trenutku padne na pamet. Nisam smela nikada nikog da razočaram i morala sam i kao dete da pomažem svima.
Od ranog detinjstva sam čuvala komšijsku decu. U osmom razredu sam već bila poznata u naselju kao "mama" koja je vukla i nosila decu u rukama, vodila ih kući da ih nahranim i brinula da im se nešto ne desi.
Kada sam imala prvog momka između osmog razreda i prve godine srednje, jedan od dečaka koji je video da mi on prilazi mu je rekao: "Nemoj da diraš moju mamu". Tada mi je kliknulo koliko su mi stalno nametali obaveze koje nisu moje, a ja nisam umela da kažem ne. Posle tog klika sam se opet "uspavala".
To mi je vremenom razvilo strahove ko će šta da kaže, da li će neko da se uvredi, da li radim sve onako kako treba i koliko se od mene očekuje.
Potreba da pomognem svima, svakome udovoljim i da se niko ne naljuti na mene... Do te mere da zapostavim sebe u potpunosti, da se osećam poniženo. Sve samo da drugi budu srećni i zadovoljni.
Od početka godine sam se okrenula sebi. Umorna sam da ispunjavam zahteva drugih jer iskreno nisam srećna, a želim da budem. I to mogu da postignem samo ako budem gledala sebe. Plašim se ostavljanja, odbijanja, odlazaka i stalno za sve sebe krivim. Mislim kako nisam dovoljna, ko bi mene izabrao i za prijatelja a kamoli za partnera. Stalno mislim i da su moji bliski ljudi ljuti na mene, iako to nema veze sa mnom, već su možda i oni u svojim problemima.
Učim da su greške zdrave jer nam pomažu da napredujemo. Razmišljam o mogućim ishodima i izborima i dajem sebi mogućnost da ne idem samo na jednu stranu. Počela sam da postavljam granice i ne brinem šta drugi misle, šta će da kažu i da li će da se naljute. U životu je jako bitno voleti sebe. Jer to omogućava stvaranje zdravih i trajnih odnosa koji se baziraju na poštovanju, timskom radu i dubokoj povezanosti.
Ne dozvolite da vam drugi kroje život. Jednom ovaj život živite.

tarotteta67 retweetledi
tarotteta67 retweetledi
tarotteta67 retweetledi
tarotteta67 retweetledi
tarotteta67 retweetledi















