Luka Šarić@lukasaric93
Promatrao sam sa strane sukob Narodnih reportera s novinarom Marinom Vlahovićem oko intervjua Hrvatskom tjedniku i pozicije u vezi napada na strane radnike. Pa evo i mog dojma i jasnog svrstavanja uz jednu stranu za koju smatram da je kredibilna, uravnotežena i zadržala se u okviru pristojnosti.
Prvo, svjedočimo onome što smo nebrojeno puta vidjeli na desnoj medijskoj i političkoj sceni - javno čerupanje u kojem najviše uživaju ljevica i pripadajući joj mediji: Index, Telegram i ostali.
Međutim, nije riječ o međusobnom čerupanju. Čerupa, provocira i iz svega radi cirkus samo jedna strana.
Besmisleni napadi, primitivne uvrede i psovanja dolaze od Narodnih reportera. Razina komunikacije je za svaku osudu, a posebno mi je odvratno ruganje invaliditetu vjeroučitelja Ivana Pokupca. Redikulozno je ruganje Vlahoviću zato što je s 45 godina u odličnoj formi. To mi je kao da se rugamo Modriću jer ima jake noge i još uvijek igra nogomet. Uopće mi nije jasno što Reporteri ovdje izruguju? Disciplinu, zdrav život, što?
Ivan je višegodišnjim aktivizmom i humanitarnim akcijama pomogao više ljudi nego što Reporteri imaju svojih sljedbenika kojih će nakon ovog cirkusa biti sve manje.
Nije mi jasno zašto ljudi ne mogu sagledati prvo sebe i što su oni napravili u životu pa tek onda, ako baš moraju, krenuti u diskreditaciju čovjeka jer se usudio reći da nije u redu skakati po glavi onesviještenom čovjeku zato što ga je neki HDZ-ovac posredstvom svoje agencije iz Nepala doveo u Hrvatsku da razvozi burgere.
Na ovom našem desno-konzervativnom spektru često nailazim na stavove s kojima se ne slažem, no nikada mi nije palo napamet nekoga zbog toga javno psovati, izrugivati mu se temeljem invaliditeta, objavljivati montaže s četnicima i Vučićem te nastojati naše neslaganje pretvoriti u hranu za ljevicu producirajući sadržaj na kojem će Telegram ubirati klikove.
Što je meritum stvari oko stranih radnika pogledajte upravo u Vlahovićevoj emisiji Fenomen tjedna u kojem su gostovali Ronaldo Barišić te HOS-ovac i branitelj Vukovara Zvonimir Ćurković koji je svom mladom sugrađaninu objasnio pravi pristup pitanju stranih radnika. To se pitanje rješava na višim razinama, a ne premlaćivanjem nevinih ljudi na cesti i rasističkim objavama na društvenim mrežama. Nisu siromasi iz Trećeg svijeta krivi što im je netko u Hrvatskoj omogućio da se ovdje bogate (za njihove pojmove) i svojim obiteljima donesu materijalno blagostanje. Da ne duljim, pogledajte taj video, lako ga je pronaći na Googlu.
Razina komunikacije često je sama po sebi dovoljna za prepoznati tko je u pravu, a tko u krivu.
Marin Vlahović ima uravnotežen pristup, pristojan je i nastojao je ovaj sukob, odnosno neslaganje, zadržati u nekom pristojnom diskursu, ali Reporteri su svojim izjavama i postupcima prevršili svaku mjeru, a vjerujem da čitaju što im ljudi pišu u komentarima. Njihova je komunikacija ispod svake razine i za svaku osudu.
Paljenje Hrvatskog tjednika podsjetilo me istovremeno i na ljevičarske performanse i ponašanje djeteta koje vrišti i izvija se po podu jer ne smije gledati crtiće. Nevjerojatno mi je i to "paljenje mostova" i potenciranje što žešćeg bratoubilačkog rata na desnici. Uostalom, nema tu nikakvog bratstva, a očito ga nikad niti nije bilo.
Mogu samo zaključiti da je Vlahović nekome stao na žulj te je netko naručio ove salve blata kako bi ga pokušao odvući u ireleventnost i svrstati ga na margine gdje ne pripada.
Marin Vlahović je prema mom mišljenju trenutačno najbolji novinar kojeg imamo u medijskom prostoru. Svaka njegova emisija ima zanimljive i relevantne goste, a već nam je pružio nekoliko "klasika" poput onog s Ivom Goldsteinom. Njegov istraživački novinarski rad je za svaku pohvalu. To nitko ne može osporiti. Uvijek govorim da o čovjeku najbolje svjedoči njegov vlastiti rad.
S druge strane, izvještavanje ili djelovanje Narodnih reportera, kako god njihove aktivnosti nazvali, je čisti senzacionalizam i borba za klikove te u konačnici očito sijanje razdora i podjela. Sve priče temelje se na pretpostavci da prvo ide poželjan narativ, a onda se činjenice preslaguju i prešućuju da stanu u taj okvir. To smo najbolje mogli vidjeti na primjeru one plave djevojke koja se potukla sa stranim radnikom.
Marin Vlahović i Ivan Pokupec imaju moju bezrezervnu podršku. S Vlahovićem nikada nisam razgovarao, ali ga pratim gotovo na dnevnoj bazi i njegovi tekstovi i emisije dovoljno mi otkrivaju o njegovom karakteru i vrijednostima koje zastupa. S Ivanom sam se upoznao tek internetski, no razgovaramo kao da se znamo godinama. Nešto je čvršći u pristupu, ali nikada se nije tako primitivno ponašao i najtežim uvredama častio bilo koga sa svoje strane zbog jednog pitanja u kojem se ne slaže.
Kako dalje? Nastaviti raditi ono što se i dosad radilo, a oni koji na internet plasiraju klevetničke i primitivne AI montaže neka ostanu na svojoj blatnjavoj razini koju su sami izabrali kao prostor djelovanja.
