Njegoš II 💪🇲🇪🇺🇦

Postoji jedan obrazac koji se uporno ponavlja kod nas. Nevezano za temu, vrijeme ili aktere - uvijek ista reakcija: 'to je nemoguće'. Kada se prvi put pojavio program Evropa sad 1 i najavljeno povećanje minimalne zarade sa 222€ na 450€, slušali smo mjesecima da je to populizam, da će država bankrotirati, da će se sistem urušiti. Govorilo se sa sigurnošću, gotovo sa uvjerenjem da je propast neizbježna. A onda - nije se desilo ništa od toga. Zatim dolazi Evropa sad 2. Veće plate, veće penzije, ambiciozniji ciljevi i opet ista matrica: ‘nerealno’, ‘neodrživo’, ‘biće kolaps’. Kao da postoji potreba da se svaka ideja prvo sahrani prije nego što dobije šansu da živi. I onda, kada vrijeme pokaže da nešto ipak funkcioniše - priča se mijenja. Više nije ‘nemoguće’, nego ‘nije dovoljno’. Kao da cilj nikad nije bio istina, već sumnja. Na osnovu tog istog obrasca danas gledamo i projekat Velje brdo. Do juče smo slušali da je to izmišljotina, predizborna priča, da ne postoji ni plan ni infrastruktura. Danas više nije pitanje da li će postojati - već da li početak kasni 15 ili 45 dana. I vrlo je vjerovatno da će se i sa tim projektom desiti isto što se već desilo - od ‘nemoguće’ do ‘nije dovoljno’. Tu dolazimo do suštine problema. Nije stvar u ekonomiji, politici ili projektima. Stvar je u svima nama samima. Postoji razlika između kritike i negacije. Kritika gradi - negacija paralizuje. Kritika traži bolje - negacija unaprijed odustaje. Jer istina je jednostavna: pola svakog posla završeno je onog trenutka kada čovjek odluči da krene. Sve veliko što danas postoji, nekada je bilo proglašeno nemogućim. Zato možda nije pitanje da li je nešto moguće. Možda je pravo pitanje: zašto imamo potrebu da vjerujemo da nije? Oni koji u svemu traže manu, možda ne bi trebalo da ubjeđuju druge da je nešto nemoguće - već da se zapitaju odakle dolazi ta potreba. Jer svijet ne pokreću oni koji čekaju savršene uslove. Pokreću ga oni koji, uprkos sumnji - krenu. A kada se krene, često se ispostavi da granice nisu bile u stvarnosti - već u nama. Ipak, treba biti realan - kod ‘malo starijih ljudi’, koji su prošli kroz razne krize, lomove i neizvjesnosti na našim prostorima, ta pojačana doza sumnje nije bez razloga. Ona je naučena iskustvom. Upravo zato i dijelim ovu sliku u prilogu - ne da osporim tu sumnju, već da pokažem da, uprkos svemu što smo prošli, ne smijemo prestati da vjerujemo da stvari mogu biti bolje. Sve je moguće. Samo treba početi. 🇲🇪🚀🇪🇺

Poduvaše ga kozojebi. 🤝

As an unwavering advocate for the universal abolition of the death penalty, Montenegro 🇲🇪 strictly opposes capital punishment under all circumstances. We find the passage of the bill by the Israeli Knesset Committee deeply alarming, bearing in mind the long-standing moratorium in practice upheld by Israel. Montenegro 🇲🇪 reaffirms its firm commitment to core human rights principles and values.